zabražđívati
zabražđívati (, kuda, u što) nesvrš. 〈prez. zabràžđujēm, pril. sad. zabràžđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabražđivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabražđujem |
2. | zabražđuješ |
3. | zabražđuje |
množina | |
1. | zabražđujemo |
2. | zabražđujete |
3. | zabražđuju |
futur | |
jednina | |
1. | zabražđivat ću |
2. | zabražđivat ćeš |
3. | zabražđivat će |
množina | |
1. | zabražđivat ćemo |
2. | zabražđivat ćete |
3. | zabražđivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zabražđivah |
2. | zabražđivaše |
3. | zabražđivaše |
množina | |
1. | zabražđivasmo |
2. | zabražđivaste |
3. | zabražđivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabražđivao sam |
2. | zabražđivao si |
3. | zabražđivao je |
množina | |
1. | zabražđivali smo |
2. | zabražđivali ste |
3. | zabražđivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabražđivao |
2. | bio si zabražđivao |
3. | bio je zabražđivao |
množina | |
1. | bili smo zabražđivali |
2. | bili ste zabražđivali |
3. | bili su zabražđivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabražđuj |
množina | |
1. | zabražđujmo |
2. | zabražđujte |
glagolski prilog sadašnji | |
zabražđujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabražđivao, zabražđivala, zabražđivalo | |
zabražđivali, zabražđivale, zabražđivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zabražđivan, zabražđivana, zabražđivano | |
zabražđivani, zabražđivane, zabražđivana |