zabòljeti
zabòljeti () svrš. 〈prez. zàbolīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zabòlio/zabòljela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaboljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | zaboli |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | zabole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaboljet ću |
| 2. | zaboljet ćeš |
| 3. | zaboljet će |
| množina | |
| 1. | zaboljet ćemo |
| 2. | zaboljet ćete |
| 3. | zaboljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | zabolje |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | zabolješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabolio sam |
| 2. | zabolio si |
| 3. | zabolio je |
| množina | |
| 1. | zaboljeli smo |
| 2. | zaboljeli ste |
| 3. | zaboljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabolio |
| 2. | bio si zabolio |
| 3. | bio je zabolio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaboljeli |
| 2. | bili ste zaboljeli |
| 3. | bili su zaboljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| glagolski prilog prošli | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabolio, zaboljela, zaboljelo | |
| zaboljeli, zaboljele, zaboljela | |
Definicija
| 1. | početi boljeti |
| 2. | nakratko osjetiti bol, usp. boljeti |
Frazeologija
⃟ duša (srce) me (te, ga itd.) zaboljela (lo) bilo mi (ti, mu, itd.) je žao;
neće te zaboljeti glava nećeš imati brige oko toga
neće te zaboljeti glava nećeš imati brige oko toga
