zàbiti
zàbiti (što) svrš. 〈prez. zȁbijēm, pril. pr. -īvši, imp. zàbīj, prid. trp. zabìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabijem |
| 2. | zabiješ |
| 3. | zabije |
| množina | |
| 1. | zabijemo |
| 2. | zabijete |
| 3. | zabiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabit ću |
| 2. | zabit ćeš |
| 3. | zabit će |
| množina | |
| 1. | zabit ćemo |
| 2. | zabit ćete |
| 3. | zabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabih |
| 2. | zabi |
| 3. | zabi |
| množina | |
| 1. | zabismo |
| 2. | zabiste |
| 3. | zabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabio sam |
| 2. | zabio si |
| 3. | zabio je |
| množina | |
| 1. | zabili smo |
| 2. | zabili ste |
| 3. | zabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabio |
| 2. | bio si zabio |
| 3. | bio je zabio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabili |
| 2. | bili ste zabili |
| 3. | bili su zabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabij |
| množina | |
| 1. | zabijmo |
| 2. | zabijte |
| glagolski prilog prošli | |
| zabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabio, zabila, zabilo | |
| zabili, zabile, zabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabijen / zabit, zabijena / zabita, zabijeno / zabito | |
| zabijeni / zabiti, zabijene / zabite, zabijena / zabita | |
Definicija
| 1. | a. udarcem ili udarcima učiniti da što uđe jedno u drugo [zabiti čavao čekićem]; ukucati b. postići [zabiti gol] |
| 2. | pren. ekspr. a. staviti, ugurati, zagnjuriti [zabiti glavu u pijesak]; stjerati b. skloniti, uvući |
Frazeologija
⃟ zabiti nož u leđa pren. mučki napasti, izdati;
zabiti si u glavu žarg. uvrtjeti u glavu, opsjesti se čime
zabiti si u glavu žarg. uvrtjeti u glavu, opsjesti se čime
Etimologija
✧ za- + v. biti2
