zabjeljívati
zabjeljívati (se) nesvrš. 〈prez. zabjèljujēm (se), pril. sad. zabjèljujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabjeljivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabjeljujem |
2. | zabjeljuješ |
3. | zabjeljuje |
množina | |
1. | zabjeljujemo |
2. | zabjeljujete |
3. | zabjeljuju |
futur | |
jednina | |
1. | zabjeljivat ću |
2. | zabjeljivat ćeš |
3. | zabjeljivat će |
množina | |
1. | zabjeljivat ćemo |
2. | zabjeljivat ćete |
3. | zabjeljivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zabjeljivah |
2. | zabjeljivaše |
3. | zabjeljivaše |
množina | |
1. | zabjeljivasmo |
2. | zabjeljivaste |
3. | zabjeljivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabjeljivao sam |
2. | zabjeljivao si |
3. | zabjeljivao je |
množina | |
1. | zabjeljivali smo |
2. | zabjeljivali ste |
3. | zabjeljivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabjeljivao |
2. | bio si zabjeljivao |
3. | bio je zabjeljivao |
množina | |
1. | bili smo zabjeljivali |
2. | bili ste zabjeljivali |
3. | bili su zabjeljivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabjeljuj |
množina | |
1. | zabjeljujmo |
2. | zabjeljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
zabjeljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabjeljivao, zabjeljivala, zabjeljivalo | |
zabjeljivali, zabjeljivale, zabjeljivala |