zabezéknuti
zabezéknuti (koga, se) svrš. 〈prez. zabèzēknēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zabèzēknūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabezeknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabezeknem |
2. | zabezekneš |
3. | zabezekne |
množina | |
1. | zabezeknemo |
2. | zabezeknete |
3. | zabezeknu |
futur | |
jednina | |
1. | zabezeknut ću |
2. | zabezeknut ćeš |
3. | zabezeknut će |
množina | |
1. | zabezeknut ćemo |
2. | zabezeknut ćete |
3. | zabezeknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | zabezeknuh |
2. | zabezeknu |
3. | zabezeknu |
množina | |
1. | zabezeknusmo |
2. | zabezeknuste |
3. | zabezeknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabezeknuo sam |
2. | zabezeknuo si |
3. | zabezeknuo je |
množina | |
1. | zabezeknuli smo |
2. | zabezeknuli ste |
3. | zabezeknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabezeknuo |
2. | bio si zabezeknuo |
3. | bio je zabezeknuo |
množina | |
1. | bili smo zabezeknuli |
2. | bili ste zabezeknuli |
3. | bili su zabezeknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabezekni |
množina | |
1. | zabezeknimo |
2. | zabezeknite |
glagolski prilog prošli | |
zabezeknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabezeknuo, zabezeknula, zabezeknulo | |
zabezeknuli, zabezeknule, zabezeknula | |
glagolski pridjev pasivni | |
zabezeknut, zabezeknuta, zabezeknuto | |
zabezeknuti, zabezeknute, zabezeknuta |