vŕšiti2
vŕšiti2 (što) nesvrš. 〈prez. vŕšem, pril. sad. vŕhūći, prid. rad. vȑhao〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vršiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vršem |
| 2. | vršeš |
| 3. | vrše |
| množina | |
| 1. | vršemo |
| 2. | vršete |
| 3. | vrše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vršit ću |
| 2. | vršit ćeš |
| 3. | vršit će |
| množina | |
| 1. | vršit ćemo |
| 2. | vršit ćete |
| 3. | vršit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vršah |
| 2. | vršaše |
| 3. | vršaše |
| množina | |
| 1. | vršasmo |
| 2. | vršaste |
| 3. | vršahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrhao sam |
| 2. | vrhao si |
| 3. | vrhao je |
| množina | |
| 1. | vrhili smo |
| 2. | vrhili ste |
| 3. | vrhili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrhao |
| 2. | bio si vrhao |
| 3. | bio je vrhao |
| množina | |
| 1. | bili smo vrhili |
| 2. | bili ste vrhili |
| 3. | bili su vrhili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrši |
| množina | |
| 1. | vršimo |
| 2. | vršite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrhući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrhao, vrhila, vrhilo | |
| vrhili, vrhile, vrhila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vršen, vršena, vršeno | |
| vršeni, vršene, vršena | |
Definicija
izdvajati zrnje od klasja; vrći (vrijeći)
Etimologija
✧ v. vrh (I)
