Hrvatski jezični portal

vrȅća

vrȅća ž 〈G mn vrȇćā〉

Izvedeni oblici
jednina
N vreća
G vreće
D vreći
A vreću
V vrećo
L vreći
I vrećom
množina
N vreće
G vreća
D vrećama
A vreće
V vreće
L vrećama
I vrećama
Definicija
1. savitljiva i teretu prilagodljiva velika ambalaža od jute ili od platna, papira, plastike i sl., s otvorom samo s gornje strane, služi za čuvanje sipkog materijala (zrnja, brašna i sl.) ili za prenošenje na leđima ili na prijevoznom sredstvu [natrpati vreću; staviti u vreću; vreća za spavanje]
2. meton. količina čega koja stane u vreću [vreća krumpira]
Frazeologija
biti svakoj vreći zakrpa miješati se u sve;
kupiti mačka u vreći kupiti naslijepo, ne znajući za vrijednost onoga što se kupuje;
našla vreća zakrpu našao sebi slična (u lošem smislu);
(poderana), podrta vreća onaj koji neštedimice troši ili nemilice jede i pije, onaj kome nikad nije dosta novaca i dr.;
prazna vreća ne može stajati 1. gladan čovjek ne može raditi 2. ono što je bez sadržaja ne vrijedi;
staviti koga u istu vreću s kim izjednačiti koga s kim;
vreća bez dna ono što samo guta novac, što traži beskrajna ulaganja, jama bez dna, jama bezdana;
(to je) zavezana vreća nespretan, smeten čovjek
Etimologija
prasl. *vertja (slov. vreča, rus. dijal. veretá)