vȑč
vȑč m 〈G vẕča, N mn vẕčevi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vrč |
| G | vrča |
| D | vrču |
| A | vrč |
| V | vrču |
| L | vrču |
| I | vrčem |
| množina | |
| N | vrčevi |
| G | vrčeva |
| D | vrčevima |
| A | vrčeve |
| V | vrčevi |
| L | vrčevima |
| I | vrčevima |
Definicija
posuda za piće (obično od zemlje) s ručkom
Frazeologija
⃟ vrč ide na vodu dok se ne razbije tko izaziva opasnost, neminovno nastrada
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Vẕčak (Zaprešić, Bjelovar, Prigorje, Donja Stubica), Vẕček (390, Varaždin, Zagorje, Međimurje, Koprivnica), Vȑčić (100, Šibenik, Imotski, Rijeka), Vȑčković (140, Samobor, Turopolje, Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. *vъrčь (stsl. vrъčь, slov. vrč) ← lat. urceus
