vrȉtnjāk
vrȉtnjāk m 〈N mn -āci〉
jednina | |
---|---|
N | vritnjak |
G | vritnjaka |
D | vritnjaku |
A | vritnjak |
V | vritnjače |
L | vritnjaku |
I | vritnjakom |
množina | |
N | vritnjaci |
G | vritnjaka |
D | vritnjacima |
A | vritnjake |
V | vritnjaci |
L | vritnjacima |
I | vritnjacima |
1. | udarac nogom u stražnjicu [dobiti vritnjak] |
2. | pren. grub način kad se tko koga odluči riješiti, grub način kad se komu dade otkaz službe, kad tko koga otjera s radnog mjesta bez dužnog poštovanja i zahvalnosti [dati (komu) vritnjak] |