vríštati
vríštati nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrištati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrištim |
| 2. | vrištiš |
| 3. | vrišti |
| množina | |
| 1. | vrištimo |
| 2. | vrištite |
| 3. | vrište |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrištat ću |
| 2. | vrištat ćeš |
| 3. | vrištat će |
| množina | |
| 1. | vrištat ćemo |
| 2. | vrištat ćete |
| 3. | vrištat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrištah |
| 2. | vrištaše |
| 3. | vrištaše |
| množina | |
| 1. | vrištasmo |
| 2. | vrištaste |
| 3. | vrištahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrištao sam |
| 2. | vrištao si |
| 3. | vrištao je |
| množina | |
| 1. | vrištali smo |
| 2. | vrištali ste |
| 3. | vrištali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrištao |
| 2. | bio si vrištao |
| 3. | bio je vrištao |
| množina | |
| 1. | bili smo vrištali |
| 2. | bili ste vrištali |
| 3. | bili su vrištali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrišti |
| množina | |
| 1. | vrištimo |
| 2. | vrištite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrišteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrištao, vrištala, vrištalo | |
| vrištali, vrištale, vrištala | |
Etimologija
✧ vidi vrȋsak1
