vrhúniti
vrhúniti () nesvrš. 〈prez. vẕhūnīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrhuniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrhunim |
| 2. | vrhuniš |
| 3. | vrhuni |
| množina | |
| 1. | vrhunimo |
| 2. | vrhunite |
| 3. | vrhune |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrhunit ću |
| 2. | vrhunit ćeš |
| 3. | vrhunit će |
| množina | |
| 1. | vrhunit ćemo |
| 2. | vrhunit ćete |
| 3. | vrhunit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrhunjah |
| 2. | vrhunjaše |
| 3. | vrhunjaše |
| množina | |
| 1. | vrhunjasmo |
| 2. | vrhunjaste |
| 3. | vrhunjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrhunio sam |
| 2. | vrhunio si |
| 3. | vrhunio je |
| množina | |
| 1. | vrhunili smo |
| 2. | vrhunili ste |
| 3. | vrhunili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrhunio |
| 2. | bio si vrhunio |
| 3. | bio je vrhunio |
| množina | |
| 1. | bili smo vrhunili |
| 2. | bili ste vrhunili |
| 3. | bili su vrhunili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrhuni |
| množina | |
| 1. | vrhunimo |
| 2. | vrhunite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrhuneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrhunio, vrhunila, vrhunilo | |
| vrhunili, vrhunile, vrhunila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vrhunjen, vrhunjena, vrhunjeno | |
| vrhunjeni, vrhunjene, vrhunjena | |
Definicija
| 1. | biti na vrhuncu |
| 2. | biti u kulminaciji (ob. o biološkim ciklusima životinja) |
| 3. | bal. dosezati najviše mjesto parabole (npr. mine iz bacača) |
Etimologija
✧ vidi vȑh (I)
