zabugáriti
zabugáriti () svrš. 〈prez. zabùgārīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zabugário〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabugariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabugarim |
| 2. | zabugariš |
| 3. | zabugari |
| množina | |
| 1. | zabugarimo |
| 2. | zabugarite |
| 3. | zabugare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabugarit ću |
| 2. | zabugarit ćeš |
| 3. | zabugarit će |
| množina | |
| 1. | zabugarit ćemo |
| 2. | zabugarit ćete |
| 3. | zabugarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabugarih |
| 2. | zabugari |
| 3. | zabugari |
| množina | |
| 1. | zabugarismo |
| 2. | zabugariste |
| 3. | zabugariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabugario sam |
| 2. | zabugario si |
| 3. | zabugario je |
| množina | |
| 1. | zabugarili smo |
| 2. | zabugarili ste |
| 3. | zabugarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabugario |
| 2. | bio si zabugario |
| 3. | bio je zabugario |
| množina | |
| 1. | bili smo zabugarili |
| 2. | bili ste zabugarili |
| 3. | bili su zabugarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabugari |
| množina | |
| 1. | zabugarimo |
| 2. | zabugarite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabugarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabugario, zabugarila, zabugarilo | |
| zabugarili, zabugarile, zabugarila | |
Definicija
početi bugariti; zakukati
Etimologija
✧ za- + v. bugariti
