zadíviti
zadíviti (se) svrš. 〈prez. zàdīvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. zàdīvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadiviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadivim |
| 2. | zadiviš |
| 3. | zadivi |
| množina | |
| 1. | zadivimo |
| 2. | zadivite |
| 3. | zadive |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadivit ću |
| 2. | zadivit ćeš |
| 3. | zadivit će |
| množina | |
| 1. | zadivit ćemo |
| 2. | zadivit ćete |
| 3. | zadivit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadivih |
| 2. | zadivi |
| 3. | zadivi |
| množina | |
| 1. | zadivismo |
| 2. | zadiviste |
| 3. | zadiviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadivio sam |
| 2. | zadivio si |
| 3. | zadivio je |
| množina | |
| 1. | zadivili smo |
| 2. | zadivili ste |
| 3. | zadivili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadivio |
| 2. | bio si zadivio |
| 3. | bio je zadivio |
| množina | |
| 1. | bili smo zadivili |
| 2. | bili ste zadivili |
| 3. | bili su zadivili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadivi |
| množina | |
| 1. | zadivimo |
| 2. | zadivite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadivivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadivio, zadivila, zadivilo | |
| zadivili, zadivile, zadivila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadivljen, zadivljena, zadivljeno | |
| zadivljeni, zadivljene, zadivljena | |
Definicija
| 1. | (koga čime) izazvati (nečije) divljenje |
| 2. | (se) osjetiti divljenje |
Etimologija
✧ za- + v. diviti se
