zȃći
zȃći svrš. 〈prez. zȃđēm, pril. pr. zȁšāvši, imp. záđi, aor. záđoh, prid. rad. zȁšao/zàšla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zađem |
| 2. | zađeš |
| 3. | zađe |
| množina | |
| 1. | zađemo |
| 2. | zađete |
| 3. | zađu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaći ću |
| 2. | zaći ćeš |
| 3. | zaći će |
| množina | |
| 1. | zaći ćemo |
| 2. | zaći ćete |
| 3. | zaći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zađoh |
| 2. | zađe |
| 3. | zađe |
| množina | |
| 1. | zađosmo |
| 2. | zađoste |
| 3. | zađoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zašao sam |
| 2. | zašao si |
| 3. | zašao je |
| množina | |
| 1. | zašli smo |
| 2. | zašli ste |
| 3. | zašli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zašao |
| 2. | bio si zašao |
| 3. | bio je zašao |
| množina | |
| 1. | bili smo zašli |
| 2. | bili ste zašli |
| 3. | bili su zašli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zađi |
| množina | |
| 1. | zađimo |
| 2. | zađite |
| glagolski prilog prošli | |
| zašavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zašao, zašla, zašlo | |
| zašli, zašle, zašla | |
Definicija
| 1. | a. (za što) krećući se doći sa stražnje strane, dospjeti iza čega; zaobići što b. (, za što) izgubiti se, nestati s vidika, za horizont, nestati iz vida |
| 2. | (u što) a. ući (u što) [zaći pod kožu (kome) umiliti se] b. odmaknuti se od početka (godine, razdoblja i sl.) [zaći u 20. st.] c. pren. odmaknuti s razgovorom, poslom i sl. |
| 3. | skrenuti, zalutati [Bože mili kud sam zašo (prve riječi pjesme »Putnik« Petra Preradovića, ob. u šali kad tko upadne u nevolje)] |
Frazeologija
⃟ našao pa zašao knjiš. (našo pa zašo razg.) drzak čovjek iskoristio priliku i uvukao se ondje gdje se može okoristiti itd.;
zaći daleko prijeći svaku mjeru;
zaći u godine biti u odmakloj dobi, ostariti
zaći daleko prijeći svaku mjeru;
zaći u godine biti u odmakloj dobi, ostariti
Etimologija
✧ za- + v. ići
