zȅt1
zȅt1 m 〈N mn zètovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zet |
| G | zeta |
| D | zetu |
| A | zeta |
| V | zete |
| L | zetu |
| I | zetom |
| množina | |
| N | zetovi |
| G | zetova |
| D | zetovima |
| A | zetove |
| V | zetovi |
| L | zetovima |
| I | zetovima |
Definicija
| 1. | kćerin muž |
| 2. | reg. sestrin muž, muž ženske osobe iz obitelji |
Frazeologija
⃟ voli se zeta zbog svoga djeteta posl. 1. roditelji moraju prihvatiti zeta, ma kakav bio, radi sreće i obiteljskog života svoje kćeri 2. pren. treba prihvatiti osobu, činjenice ili neka rješenja, ako postoji vlastiti interes
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Zètica (Ivanić Grad), Zétić (Nova Gradiška, Donji Miholjac), Zȇtović (350, Donji Miholjac, I Slavonija, Koprivnica)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. zętь (rus. zjat', polj. zięć), lit. žentas ← ie. *g'enh1- (lat. gener, skr. jāta-: rod, rođen)
