zgŕnuti
zgŕnuti (što) svrš. 〈prez. zgȓnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zgȓnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zgrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zgrnem |
2. | zgrneš |
3. | zgrne |
množina | |
1. | zgrnemo |
2. | zgrnete |
3. | zgrnu |
futur | |
jednina | |
1. | zgrnut ću |
2. | zgrnut ćeš |
3. | zgrnut će |
množina | |
1. | zgrnut ćemo |
2. | zgrnut ćete |
3. | zgrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | zgrnuh |
2. | zgrnu |
3. | zgrnu |
množina | |
1. | zgrnusmo |
2. | zgrnuste |
3. | zgrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zgrnuo sam |
2. | zgrnuo si |
3. | zgrnuo je |
množina | |
1. | zgrnuli smo |
2. | zgrnuli ste |
3. | zgrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zgrnuo |
2. | bio si zgrnuo |
3. | bio je zgrnuo |
množina | |
1. | bili smo zgrnuli |
2. | bili ste zgrnuli |
3. | bili su zgrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zgrni |
množina | |
1. | zgrnimo |
2. | zgrnite |
glagolski prilog prošli | |
zgrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zgrnuo, zgrnula, zgrnulo | |
zgrnuli, zgrnule, zgrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
zgrnut, zgrnuta, zgrnuto | |
zgrnuti, zgrnute, zgrnuta |
1. | prikupiti što u komadima, zrnato ili sipko na jedno mjesto, na gomilu |
2. | pren. pejor. a. nakupiti, sabrati u većoj količini b. steći, zaraditi u velikom iznosu [zgrnuti pare] |