zgrijéšiti
zgrijéšiti svrš. 〈prez. zgrijȇšīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zgrijéšio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zgriješiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zgriješim |
2. | zgriješiš |
3. | zgriješi |
množina | |
1. | zgriješimo |
2. | zgriješite |
3. | zgriješe |
futur | |
jednina | |
1. | zgriješit ću |
2. | zgriješit ćeš |
3. | zgriješit će |
množina | |
1. | zgriješit ćemo |
2. | zgriješit ćete |
3. | zgriješit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zgriješih |
2. | zgriješi |
3. | zgriješi |
množina | |
1. | zgriješismo |
2. | zgriješiste |
3. | zgriješiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zgriješio sam |
2. | zgriješio si |
3. | zgriješio je |
množina | |
1. | zgriješili smo |
2. | zgriješili ste |
3. | zgriješili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zgriješio |
2. | bio si zgriješio |
3. | bio je zgriješio |
množina | |
1. | bili smo zgriješili |
2. | bili ste zgriješili |
3. | bili su zgriješili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zgriješi |
množina | |
1. | zgriješimo |
2. | zgriješite |
glagolski prilog prošli | |
zgriješivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zgriješio, zgriješila, zgriješilo | |
zgriješili, zgriješile, zgriješila |
1. | (, što) učiniti grijeh |
2. | (prema komu) učiniti komu krivo, nažao |