zȅznuti
zȅznuti (koga, se) svrš. 〈prez. zȅznēm, pril. pr. -ūvši, imp. zȅzni, prid. rad. zȅznuo, prid. trp. zȅznūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zeznuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zeznem |
| 2. | zezneš |
| 3. | zezne |
| množina | |
| 1. | zeznemo |
| 2. | zeznete |
| 3. | zeznu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zeznut ću |
| 2. | zeznut ćeš |
| 3. | zeznut će |
| množina | |
| 1. | zeznut ćemo |
| 2. | zeznut ćete |
| 3. | zeznut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zeznuh |
| 2. | zeznu |
| 3. | zeznu |
| množina | |
| 1. | zeznusmo |
| 2. | zeznuste |
| 3. | zeznuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zeznuo sam |
| 2. | zeznuo si |
| 3. | zeznuo je |
| množina | |
| 1. | zeznuli smo |
| 2. | zeznuli ste |
| 3. | zeznuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zeznuo |
| 2. | bio si zeznuo |
| 3. | bio je zeznuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zeznuli |
| 2. | bili ste zeznuli |
| 3. | bili su zeznuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zezni |
| množina | |
| 1. | zeznimo |
| 2. | zeznite |
| glagolski prilog prošli | |
| zeznuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zeznuo, zeznula, zeznulo | |
| zeznuli, zeznule, zeznula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zeznut, zeznuta, zeznuto | |
| zeznuti, zeznute, zeznuta | |
Definicija
razg. prevariti (se)
Etimologija
✧ vidi zȅzati
