zbunjívati
zbunjívati (se) nesvrš. 〈prez. zbùnjujēm (se), pril. sad. zbùnjujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zbunjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zbunjujem |
| 2. | zbunjuješ |
| 3. | zbunjuje |
| množina | |
| 1. | zbunjujemo |
| 2. | zbunjujete |
| 3. | zbunjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zbunjivat ću |
| 2. | zbunjivat ćeš |
| 3. | zbunjivat će |
| množina | |
| 1. | zbunjivat ćemo |
| 2. | zbunjivat ćete |
| 3. | zbunjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zbunjivah |
| 2. | zbunjivaše |
| 3. | zbunjivaše |
| množina | |
| 1. | zbunjivasmo |
| 2. | zbunjivaste |
| 3. | zbunjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zbunjivao sam |
| 2. | zbunjivao si |
| 3. | zbunjivao je |
| množina | |
| 1. | zbunjivali smo |
| 2. | zbunjivali ste |
| 3. | zbunjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zbunjivao |
| 2. | bio si zbunjivao |
| 3. | bio je zbunjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zbunjivali |
| 2. | bili ste zbunjivali |
| 3. | bili su zbunjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zbunjuj |
| množina | |
| 1. | zbunjujmo |
| 2. | zbunjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zbunjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zbunjivao, zbunjivala, zbunjivalo | |
| zbunjivali, zbunjivale, zbunjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zbunjivan, zbunjivana, zbunjivano | |
| zbunjivani, zbunjivane, zbunjivana | |
Etimologija
✧ vidi zbúniti
