zavẕtjeti
zavẕtjeti (se, što) svrš. 〈prez. zàvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. zàvrćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavrtjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavrtim |
| 2. | zavrtiš |
| 3. | zavrti |
| množina | |
| 1. | zavrtimo |
| 2. | zavrtite |
| 3. | zavrte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavrtjet ću |
| 2. | zavrtjet ćeš |
| 3. | zavrtjet će |
| množina | |
| 1. | zavrtjet ćemo |
| 2. | zavrtjet ćete |
| 3. | zavrtjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zavrtjeh |
| 2. | zavrtje |
| 3. | zavrtje |
| množina | |
| 1. | zavrtjesmo |
| 2. | zavrtjeste |
| 3. | zavrtješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavrtio sam |
| 2. | zavrtio si |
| 3. | zavrtio je |
| množina | |
| 1. | zavrtjeli smo |
| 2. | zavrtjeli ste |
| 3. | zavrtjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavrtio |
| 2. | bio si zavrtio |
| 3. | bio je zavrtio |
| množina | |
| 1. | bili smo zavrtjeli |
| 2. | bili ste zavrtjeli |
| 3. | bili su zavrtjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavrti |
| množina | |
| 1. | zavrtimo |
| 2. | zavrtite |
| glagolski prilog prošli | |
| zavrtjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavrtio, zavrtjela, zavrtjelo | |
| zavrtjeli, zavrtjele, zavrtjela | |
Definicija
| 1. | početi (se) vrtjeti |
| 2. | dati poticaj da se vrti |
Frazeologija
⃟ zavrtjeti mozgom (glavom) komu zaludjeti, opčarati, opčiniti (koga);
zavrtjeti se (u glavi) komu dobiti vrtoglavicu
zavrtjeti se (u glavi) komu dobiti vrtoglavicu
Etimologija
✧ za- + v. vrtjeti
