zàvrtati
zàvrtati (što) nesvrš. 〈prez. zàvrćēm, pril. sad. zàvrćūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavrtati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavrćem |
| 2. | zavrćeš |
| 3. | zavrće |
| množina | |
| 1. | zavrćemo |
| 2. | zavrćete |
| 3. | zavrću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavrtat ću |
| 2. | zavrtat ćeš |
| 3. | zavrtat će |
| množina | |
| 1. | zavrtat ćemo |
| 2. | zavrtat ćete |
| 3. | zavrtat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavrtah |
| 2. | zavrtaše |
| 3. | zavrtaše |
| množina | |
| 1. | zavrtasmo |
| 2. | zavrtaste |
| 3. | zavrtahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavrtao sam |
| 2. | zavrtao si |
| 3. | zavrtao je |
| množina | |
| 1. | zavrtali smo |
| 2. | zavrtali ste |
| 3. | zavrtali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavrtao |
| 2. | bio si zavrtao |
| 3. | bio je zavrtao |
| množina | |
| 1. | bili smo zavrtali |
| 2. | bili ste zavrtali |
| 3. | bili su zavrtali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavrći |
| množina | |
| 1. | zavrćimo |
| 2. | zavrćite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zavrćući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavrtao, zavrtala, zavrtalo | |
| zavrtali, zavrtale, zavrtala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zavrtan, zavrtana, zavrtano | |
| zavrtani, zavrtane, zavrtana | |
Etimologija
✧ vidi zavẕtjeti
