zàvrgnuti
zàvrgnuti (se) svrš. 〈prez. zàvrgnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. zàvrgni (se), prid. trp. zàvrgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavrgnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavrgnem |
| 2. | zavrgneš |
| 3. | zavrgne |
| množina | |
| 1. | zavrgnemo |
| 2. | zavrgnete |
| 3. | zavrgnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavrgnut ću |
| 2. | zavrgnut ćeš |
| 3. | zavrgnut će |
| množina | |
| 1. | zavrgnut ćemo |
| 2. | zavrgnut ćete |
| 3. | zavrgnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zavrgnuh / zavrgoh |
| 2. | zavrgnu / zavrže |
| 3. | zavrgnu / zavrže |
| množina | |
| 1. | zavrgnusmo / zavrgosmo |
| 2. | zavrgnuste / zavrgoste |
| 3. | zavrgnuše / zavrgoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavrgnuo sam |
| 2. | zavrgnuo si |
| 3. | zavrgnuo je |
| množina | |
| 1. | zavrgnuli smo |
| 2. | zavrgnuli ste |
| 3. | zavrgnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavrgnuo |
| 2. | bio si zavrgnuo |
| 3. | bio je zavrgnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zavrgnuli |
| 2. | bili ste zavrgnuli |
| 3. | bili su zavrgnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavrgni |
| množina | |
| 1. | zavrgnimo |
| 2. | zavrgnite |
| glagolski prilog prošli | |
| zavrgnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavrgnuo, zavrgnula, zavrgnulo | |
| zavrgnuli, zavrgnule, zavrgnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zavrgnut, zavrgnuta, zavrgnuto | |
| zavrgnuti, zavrgnute, zavrgnuta | |
Definicija
| 1. | (što) zabaciti na leđa |
| 2. | (se) a. nastati, izroditi se, otpočeti; zavrći se b. zasnovati se, pojaviti se u zametku; izleći se, začeti se, zavrći se |
Etimologija
✧ za- + v. vrgnuti
