zíjati
zíjati (zjȁti) () nesvrš. 〈prez. zȋjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zijam |
2. | zijaš |
3. | zija |
množina | |
1. | zijamo |
2. | zijate |
3. | zijaju |
futur | |
jednina | |
1. | zijat ću |
2. | zijat ćeš |
3. | zijat će |
množina | |
1. | zijat ćemo |
2. | zijat ćete |
3. | zijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zijah |
2. | zijaše |
3. | zijaše |
množina | |
1. | zijasmo |
2. | zijaste |
3. | zijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zijao sam |
2. | zijao si |
3. | zijao je |
množina | |
1. | zijali smo |
2. | zijali ste |
3. | zijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zijao |
2. | bio si zijao |
3. | bio je zijao |
množina | |
1. | bili smo zijali |
2. | bili ste zijali |
3. | bili su zijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zijaj |
množina | |
1. | zijajmo |
2. | zijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zijao, zijala, zijalo | |
zijali, zijale, zijala |
1. | bezizražajno gledati; blenuti, zazjavati |
2. | imati velik otvor; zjapiti |
3. | vikati, derati se uglas |