zȋd
zȋd m 〈N mn zȉdovi, G zȉdōvā/zidóvā ekspr.〉
jednina | |
---|---|
N | zid |
G | zida |
D | zidu |
A | zid |
V | zide |
L | zidu |
I | zidom |
množina | |
N | zidovi |
G | zidova |
D | zidovima |
A | zidove |
V | zidovi |
L | zidovima |
I | zidovima |
1. | uspravni dio zgrade na kojem leži krovište ili koji pregrađuje unutrašnji prostor [potporni zid; slijepi zid (zid bez prozora)] |
2. | zidana ograda (od kamena, opeke) |
3. | pren. a. pregrada, zapreka, nepremostiva teškoća [naići na zid u nastojanjima, težnjama, željama za unapređivanjem čega itd. naići na otpor, opstrukciju, nesavladivo nerazumijevanje i slične zapreke; probiti zvučni zid] b. sve što nalikuje na zid [zid šutnje stanje kada svi šute (ob. zbog straha, interesa i sl.)] |