zjȁkati
zjȁkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zjakati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zjakam |
2. | zjakaš |
3. | zjaka |
množina | |
1. | zjakamo |
2. | zjakate |
3. | zjakaju |
futur | |
jednina | |
1. | zjakat ću |
2. | zjakat ćeš |
3. | zjakat će |
množina | |
1. | zjakat ćemo |
2. | zjakat ćete |
3. | zjakat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zjakah |
2. | zjakaše |
3. | zjakaše |
množina | |
1. | zjakasmo |
2. | zjakaste |
3. | zjakahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zjakao sam |
2. | zjakao si |
3. | zjakao je |
množina | |
1. | zjakali smo |
2. | zjakali ste |
3. | zjakali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zjakao |
2. | bio si zjakao |
3. | bio je zjakao |
množina | |
1. | bili smo zjakali |
2. | bili ste zjakali |
3. | bili su zjakali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zjakaj |
množina | |
1. | zjakajmo |
2. | zjakajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zjakajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zjakao, zjakala, zjakalo | |
zjakali, zjakale, zjakala |