zjápiti
zjápiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zjapiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zjapim |
2. | zjapiš |
3. | zjapi |
množina | |
1. | zjapimo |
2. | zjapite |
3. | zjape |
futur | |
jednina | |
1. | zjapit ću |
2. | zjapit ćeš |
3. | zjapit će |
množina | |
1. | zjapit ćemo |
2. | zjapit ćete |
3. | zjapit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zjapljah |
2. | zjapljaše |
3. | zjapljaše |
množina | |
1. | zjapljasmo |
2. | zjapljaste |
3. | zjapljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zjapio sam |
2. | zjapio si |
3. | zjapio je |
množina | |
1. | zjapili smo |
2. | zjapili ste |
3. | zjapili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zjapio |
2. | bio si zjapio |
3. | bio je zjapio |
množina | |
1. | bili smo zjapili |
2. | bili ste zjapili |
3. | bili su zjapili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zjapi |
množina | |
1. | zjapimo |
2. | zjapite |
glagolski prilog sadašnji | |
zjapeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
zjapio, zjapila, zjapilo | |
zjapili, zjapile, zjapila |