zasjédati
zasjédati () nesvrš. 〈prez. zàsjēdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zasjedati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zasjedam |
2. | zasjedaš |
3. | zasjeda |
množina | |
1. | zasjedamo |
2. | zasjedate |
3. | zasjedaju |
futur | |
jednina | |
1. | zasjedat ću |
2. | zasjedat ćeš |
3. | zasjedat će |
množina | |
1. | zasjedat ćemo |
2. | zasjedat ćete |
3. | zasjedat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zasjedah |
2. | zasjedaše |
3. | zasjedaše |
množina | |
1. | zasjedasmo |
2. | zasjedaste |
3. | zasjedahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zasjedao sam |
2. | zasjedao si |
3. | zasjedao je |
množina | |
1. | zasjedali smo |
2. | zasjedali ste |
3. | zasjedali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zasjedao |
2. | bio si zasjedao |
3. | bio je zasjedao |
množina | |
1. | bili smo zasjedali |
2. | bili ste zasjedali |
3. | bili su zasjedali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zasjedaj |
množina | |
1. | zasjedajmo |
2. | zasjedajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zasjedajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zasjedao, zasjedala, zasjedalo | |
zasjedali, zasjedale, zasjedala |