bŕljati
bŕljati () nesvrš. 〈prez. bȓljām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. bȑljān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | brljam |
2. | brljaš |
3. | brlja |
množina | |
1. | brljamo |
2. | brljate |
3. | brljaju |
futur | |
jednina | |
1. | brljat ću |
2. | brljat ćeš |
3. | brljat će |
množina | |
1. | brljat ćemo |
2. | brljat ćete |
3. | brljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brljah |
2. | brljaše |
3. | brljaše |
množina | |
1. | brljasmo |
2. | brljaste |
3. | brljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brljao sam |
2. | brljao si |
3. | brljao je |
množina | |
1. | brljali smo |
2. | brljali ste |
3. | brljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brljao |
2. | bio si brljao |
3. | bio je brljao |
množina | |
1. | bili smo brljali |
2. | bili ste brljali |
3. | bili su brljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | brljaj |
množina | |
1. | brljajmo |
2. | brljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
brljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brljao, brljala, brljalo | |
brljali, brljale, brljala |
1. | prljati, kaljati, miješati po blatu |
2. | pren. a. nespretno premetati b. loše raditi, radeći kvariti c. plesti jezikom, besmisleno pričati; brljezgati |