zaprémiti
zaprémiti (što) svrš. 〈prez. zàprēmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàprēmljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zapremiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zapremim |
2. | zapremiš |
3. | zapremi |
množina | |
1. | zapremimo |
2. | zapremite |
3. | zapreme |
futur | |
jednina | |
1. | zapremit ću |
2. | zapremit ćeš |
3. | zapremit će |
množina | |
1. | zapremit ćemo |
2. | zapremit ćete |
3. | zapremit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zapremih |
2. | zapremi |
3. | zapremi |
množina | |
1. | zapremismo |
2. | zapremiste |
3. | zapremiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zapremio sam |
2. | zapremio si |
3. | zapremio je |
množina | |
1. | zapremili smo |
2. | zapremili ste |
3. | zapremili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zapremio |
2. | bio si zapremio |
3. | bio je zapremio |
množina | |
1. | bili smo zapremili |
2. | bili ste zapremili |
3. | bili su zapremili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zapremi |
množina | |
1. | zapremimo |
2. | zapremite |
glagolski prilog prošli | |
zapremivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zapremio, zapremila, zapremilo | |
zapremili, zapremile, zapremila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zapremljen, zapremljena, zapremljeno | |
zapremljeni, zapremljene, zapremljena |