zapodijévati
zapodijévati (što) nesvrš. 〈prez. zapòdijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zapodijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zapodijevam |
| 2. | zapodijevaš |
| 3. | zapodijeva |
| množina | |
| 1. | zapodijevamo |
| 2. | zapodijevate |
| 3. | zapodijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zapodijevat ću |
| 2. | zapodijevat ćeš |
| 3. | zapodijevat će |
| množina | |
| 1. | zapodijevat ćemo |
| 2. | zapodijevat ćete |
| 3. | zapodijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapodijevah |
| 2. | zapodijevaše |
| 3. | zapodijevaše |
| množina | |
| 1. | zapodijevasmo |
| 2. | zapodijevaste |
| 3. | zapodijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapodijevao sam |
| 2. | zapodijevao si |
| 3. | zapodijevao je |
| množina | |
| 1. | zapodijevali smo |
| 2. | zapodijevali ste |
| 3. | zapodijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zapodijevao |
| 2. | bio si zapodijevao |
| 3. | bio je zapodijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo zapodijevali |
| 2. | bili ste zapodijevali |
| 3. | bili su zapodijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zapodijevaj |
| množina | |
| 1. | zapodijevajmo |
| 2. | zapodijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zapodijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zapodijevao, zapodijevala, zapodijevalo | |
| zapodijevali, zapodijevale, zapodijevala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zapodijevan, zapodijevana, zapodijevano | |
| zapodijevani, zapodijevane, zapodijevana | |
Etimologija
✧ vidi zapòdjenuti
