zapòčēti
zapòčēti (što) svrš. 〈prez. zàpočnēm, pril. pr. -ēvši, imp. zapòčni, prid. rad. zȁpočeo, prid. trp. zȁpočēt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| započeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | započnem |
| 2. | započneš |
| 3. | započne |
| množina | |
| 1. | započnemo |
| 2. | započnete |
| 3. | započnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | započet ću |
| 2. | započet ćeš |
| 3. | započet će |
| množina | |
| 1. | započet ćemo |
| 2. | započet ćete |
| 3. | započet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | započeh |
| 2. | započe |
| 3. | započe |
| množina | |
| 1. | započesmo |
| 2. | započeste |
| 3. | započeše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | započeo sam |
| 2. | započeo si |
| 3. | započeo je |
| množina | |
| 1. | započeli smo |
| 2. | započeli ste |
| 3. | započeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam započeo |
| 2. | bio si započeo |
| 3. | bio je započeo |
| množina | |
| 1. | bili smo započeli |
| 2. | bili ste započeli |
| 3. | bili su započeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | započni |
| množina | |
| 1. | započnimo |
| 2. | započnite |
| glagolski prilog prošli | |
| započevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| započeo, započela, započelo | |
| započeli, započele, započela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| započet, započeta, započeto | |
| započeti, započete, započeta | |
Definicija
| 1. | izvesti prvi dio čega; početi, pokrenuti |
| 2. | postati, nastati a. u vremenu [rat je započeo 1939] b. [od Sutle započinje hrvatski teritorij] |
| 3. | stvarati se, nastajati u određeno vrijeme [nakon rata je započela izgradnja] |
Etimologija
✧ za- + v. početi
