zaokúpljati
zaokúpljati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. zaòkūpljām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaokupljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaokupljam |
2. | zaokupljaš |
3. | zaokuplja |
množina | |
1. | zaokupljamo |
2. | zaokupljate |
3. | zaokupljaju |
futur | |
jednina | |
1. | zaokupljat ću |
2. | zaokupljat ćeš |
3. | zaokupljat će |
množina | |
1. | zaokupljat ćemo |
2. | zaokupljat ćete |
3. | zaokupljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zaokupljah |
2. | zaokupljaše |
3. | zaokupljaše |
množina | |
1. | zaokupljasmo |
2. | zaokupljaste |
3. | zaokupljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaokupljao sam |
2. | zaokupljao si |
3. | zaokupljao je |
množina | |
1. | zaokupljali smo |
2. | zaokupljali ste |
3. | zaokupljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaokupljao |
2. | bio si zaokupljao |
3. | bio je zaokupljao |
množina | |
1. | bili smo zaokupljali |
2. | bili ste zaokupljali |
3. | bili su zaokupljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaokupljaj |
množina | |
1. | zaokupljajmo |
2. | zaokupljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zaokupljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaokupljao, zaokupljala, zaokupljalo | |
zaokupljali, zaokupljale, zaokupljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaokupljan, zaokupljana, zaokupljano | |
zaokupljani, zaokupljane, zaokupljana |