zanovijétati
zanovijétati (, kome) nesvrš. 〈prez. zanòvijētām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zanovijetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zanovijetam |
2. | zanovijetaš |
3. | zanovijeta |
množina | |
1. | zanovijetamo |
2. | zanovijetate |
3. | zanovijetaju |
futur | |
jednina | |
1. | zanovijetat ću |
2. | zanovijetat ćeš |
3. | zanovijetat će |
množina | |
1. | zanovijetat ćemo |
2. | zanovijetat ćete |
3. | zanovijetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zanovijetah |
2. | zanovijetaše |
3. | zanovijetaše |
množina | |
1. | zanovijetasmo |
2. | zanovijetaste |
3. | zanovijetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zanovijetao sam |
2. | zanovijetao si |
3. | zanovijetao je |
množina | |
1. | zanovijetali smo |
2. | zanovijetali ste |
3. | zanovijetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zanovijetao |
2. | bio si zanovijetao |
3. | bio je zanovijetao |
množina | |
1. | bili smo zanovijetali |
2. | bili ste zanovijetali |
3. | bili su zanovijetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zanovijetaj |
množina | |
1. | zanovijetajmo |
2. | zanovijetajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zanovijetajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zanovijetao, zanovijetala, zanovijetalo | |
zanovijetali, zanovijetale, zanovijetala |