zàtūći
zàtūći svrš. 〈prez. zatúčem, pril. pr. zatúkāvši, prid. trp. zatùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zatući | |
prezent | |
jednina | |
1. | zatučem |
2. | zatučeš |
3. | zatuče |
množina | |
1. | zatučemo |
2. | zatučete |
3. | zatuku |
futur | |
jednina | |
1. | zatući ću |
2. | zatući ćeš |
3. | zatući će |
množina | |
1. | zatući ćemo |
2. | zatući ćete |
3. | zatući će |
aorist | |
jednina | |
1. | zatukoh |
2. | zatuče |
3. | zatuče |
množina | |
1. | zatukosmo |
2. | zatukoste |
3. | zatukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zatukao sam |
2. | zatukao si |
3. | zatukao je |
množina | |
1. | zatukli smo |
2. | zatukli ste |
3. | zatukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zatukao |
2. | bio si zatukao |
3. | bio je zatukao |
množina | |
1. | bili smo zatukli |
2. | bili ste zatukli |
3. | bili su zatukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zatuci |
množina | |
1. | zatucimo |
2. | zatucite |
glagolski prilog prošli | |
zatukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zatukao, zatukla, zatuklo | |
zatukli, zatukle, zatukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
zatučen, zatučena, zatučeno | |
zatučeni, zatučene, zatučena |
1. | ubiti udarcima, uništiti, zatrti |
2. | pren. a. potrošiti novac uludo b. žarg. hrabro uložiti novac |