zatočènīk
zatočènīk m 〈G zatočeníka, N mn zatočeníci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zatočenik |
| G | zatočenika |
| D | zatočeniku |
| A | zatočenika |
| V | zatočeniče |
| L | zatočeniku |
| I | zatočenikom |
| množina | |
| N | zatočenici |
| G | zatočenika |
| D | zatočenicima |
| A | zatočenike |
| V | zatočenici |
| L | zatočenicima |
| I | zatočenicima |
Definicija
| 1. | onaj koji je zatočen |
| 2. | pren. onaj koji je bezizlazno uključen u što ili opsjednut čime (idejom i sl.) |
Etimologija
✧ vidi zatòčiti
