žúdjeti
žúdjeti (za kim, za čim) nesvrš. 〈prez. -dīm, pril. sad. -dēći, gl. im. -đēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
žudjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | žudim |
2. | žudiš |
3. | žudi |
množina | |
1. | žudimo |
2. | žudite |
3. | žude |
futur | |
jednina | |
1. | žudjet ću |
2. | žudjet ćeš |
3. | žudjet će |
množina | |
1. | žudjet ćemo |
2. | žudjet ćete |
3. | žudjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | žuđah |
2. | žuđaše |
3. | žuđaše |
množina | |
1. | žuđasmo |
2. | žuđaste |
3. | žuđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | žudio sam |
2. | žudio si |
3. | žudio je |
množina | |
1. | žudjeli smo |
2. | žudjeli ste |
3. | žudjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam žudio |
2. | bio si žudio |
3. | bio je žudio |
množina | |
1. | bili smo žudjeli |
2. | bili ste žudjeli |
3. | bili su žudjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | žudi |
množina | |
1. | žudimo |
2. | žudite |
glagolski prilog sadašnji | |
žudeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
žudio, žudjela, žudjelo | |
žudjeli, žudjele, žudjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
žuđen, žuđena, žuđeno | |
žuđeni, žuđene, žuđena |