žubòriti
žubòriti nesvrš. 〈prez. žùborīm, pril. sad. žùborēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
žuboriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | žuborim |
2. | žuboriš |
3. | žubori |
množina | |
1. | žuborimo |
2. | žuborite |
3. | žubore |
futur | |
jednina | |
1. | žuborit ću |
2. | žuborit ćeš |
3. | žuborit će |
množina | |
1. | žuborit ćemo |
2. | žuborit ćete |
3. | žuborit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | žuborah |
2. | žuboraše |
3. | žuboraše |
množina | |
1. | žuborasmo |
2. | žuboraste |
3. | žuborahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | žuborio sam |
2. | žuborio si |
3. | žuborio je |
množina | |
1. | žuborili smo |
2. | žuborili ste |
3. | žuborili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam žuborio |
2. | bio si žuborio |
3. | bio je žuborio |
množina | |
1. | bili smo žuborili |
2. | bili ste žuborili |
3. | bili su žuborili |
imperativ | |
jednina | |
2. | žubori |
množina | |
1. | žuborimo |
2. | žuborite |
glagolski prilog sadašnji | |
žuboreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
žuborio, žuborila, žuborilo | |
žuborili, žuborile, žuborila |