žútjeti
žútjeti nesvrš. 〈prez. žútīm, pril. sad. žútēći, gl. im. žúćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žutjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žutim |
| 2. | žutiš |
| 3. | žuti |
| množina | |
| 1. | žutimo |
| 2. | žutite |
| 3. | žute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žutjet ću |
| 2. | žutjet ćeš |
| 3. | žutjet će |
| množina | |
| 1. | žutjet ćemo |
| 2. | žutjet ćete |
| 3. | žutjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žućah |
| 2. | žućaše |
| 3. | žućaše |
| množina | |
| 1. | žućasmo |
| 2. | žućaste |
| 3. | žućahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žutio sam |
| 2. | žutio si |
| 3. | žutio je |
| množina | |
| 1. | žutjeli smo |
| 2. | žutjeli ste |
| 3. | žutjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žutio |
| 2. | bio si žutio |
| 3. | bio je žutio |
| množina | |
| 1. | bili smo žutjeli |
| 2. | bili ste žutjeli |
| 3. | bili su žutjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žuti |
| množina | |
| 1. | žutimo |
| 2. | žutite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žuteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žutio, žutjela, žutjelo | |
| žutjeli, žutjele, žutjela | |
Definicija
| 1. | () postajati žut |
| 2. | (se) biti žut, isticati se žutom bojom |
Etimologija
✧ vidi žẉt
