Hrvatski jezični portal

žèljezo

žèljezo sr

Izvedeni oblici
jednina
N željezo
G željeza
D željezu
A željezo
V željezo
L željezu
I željezom
množina
N željeza
G željeza
D željezima
A željeza
V željeza
L željezima
I željezima
Definicija
kem. element (simbol Fe, atomski broj 26); gvožđe
Sintagma
drveno željezo ono što ne postoji, pojam koji u sebi sadrži kontradikciju, ono što je kontradiktorno u sebi [diktatura s ljudskim likom bilo bi nešto kao drveno željezo];
sirovo željezo željezo koje se dobiva iz oksidnih ruda u visokim pećima i iz kojeg se dobiva čelik;
staro željezo (ekspr. gvožđe) onaj koji je zastario, kojem manjkanju poželjne i tražene odlike za kakav posao, vještinu ili znanje [bio je dobar igrač prije pet godina, sad je za staro željezo]
Frazeologija
mnogo željeza sport izraz koji se u mačevanju upotrebljava kad više udaraca oružja o oružje otežava ocjenu pogotka oružjem u tijelo;
otići u staro željezo (ekspr. gvožđe) zastarjeti, biti onaj s kojim se više ne računa kao s djelatnom osobom u službi, postati nepodesan zbog starosti, pomanjkanja poželjnih i traženih odlika za kakav posao, vještinu ili znanje [bio je dobar igrač prije pet godina, sad je za staro željezo];
željezo se kuje dok je vruće posl. problemi se najbolje rješavaju i poslovi obavljaju dok još vladaju povoljne prilike, treba raditi dok se okolnosti ne promijene na lošije ili manje povoljne
Onomastika
pr. (etnici i nadimačka): Žèleskō (Istra), Žèlezić (Koprivnica, Ivanec), Žèleznīk (Opatija, Labin, Pregrada), Želèznjāk (Železnjȃk) (Međimurje), Žèležić (Ivanec, Podravina), Želèžnjāk (Želežnjȃk) (Međimurje, Podravina), Žèljezić (Ivanec, Podravina), Željèznāk (Željeznȃk) (Ðurđevac, Baranja), Žèljeznīk (Ðakovo, Baranja, Kutina), Željèznjāk (Željeznjȃk) (140, Ozalj, Karlovac, Podravina), Žèlježić (Ivanec, Kutina, Podravina), Željèžnjāk (Želježnjȃk) (100, Pokuplje, Ozalj, Duga Resa, Međimurje)
top.: Žèleznica (Krašić), Žèljeznā réka (naselja): Žèleznā Gòra (Čakovec, 493 stan.), Žèljeznica (Ivanec, 165 stan.), Žèljezno Žùmberačkō (Jastrebarsko, 74 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. želězo (rus. želézo, polj. żelazo), lit. geležis ≃ grč. khalkós: mjed