žȋg
žȋg m 〈N mn žȉgovi〉
jednina | |
---|---|
N | žig |
G | žiga |
D | žigu |
A | žig |
V | žigu / žiže |
L | žigu |
I | žigom |
množina | |
N | žigovi |
G | žigova |
D | žigovima |
A | žigove |
V | žigove |
L | žigovima |
I | žigovima |
1. | a. naprava s natpisom ili simbolom koji se otiskuje na željenu podlogu [udariti žig] b. meton. sam taj otisak, usp. pečat |
2. | (ob. mn) sijevanje, probadanje |
3. | pren. trajan otisak, ono što zauvijek ostaje [udariti žig (čega) obilježiti čim, dati obilježje] |