Hrvatski jezični portal

zvȍno

zvȍno sr 〈G mn zvȏnā〉

Izvedeni oblici
jednina
N zvono
G zvona
D zvonu
A zvono
V zvono
L zvonu
I zvonom
množina
N zvona
G zvona
D zvonima
A zvona
V zvona
L zvonima
I zvonima
Definicija
1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika)
2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko zvono; stakleno zvono]
3. meton. znak dan zvonjenjem, zvonjenje [školsko zvono]
Frazeologija
kome zvono zvoni (kao dio cjelovitog gramatičkog iskaza (zna se..., ne zna se... itd.) prema naslovu prijevoda Hemingwayeva djela) komu je odzvonilo, komu je došao kraj, tko neće preživjeti;
nije zvono nego ono nije važno što se govori, nego što jest u stvarnosti;
zvoniti, udarati u velika zvona, udarati (stavljati) na sva zvona činiti odviše javnim, pretjerano razglašavati;
(udarati u) zvono Svetog Ladislava lokal. iron. svima razglasiti