Hrvatski jezični portal

zvȉznuti

zvȉznuti (koga, što) svrš.prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. zvȉzni, prid. trp. zvȉznūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zviznuti
 
prezent
jednina
1. zviznem
2. zvizneš
3. zvizne
množina
1. zviznemo
2. zviznete
3. zviznu
 
futur
jednina
1. zviznut ću
2. zviznut ćeš
3. zviznut će
množina
1. zviznut ćemo
2. zviznut ćete
3. zviznut će
 
aorist
jednina
1. zviznuh
2. zviznu
3. zviznu
množina
1. zviznusmo
2. zviznuste
3. zviznuše
 
perfekt
jednina
1. zviznuo sam
2. zviznuo si
3. zviznuo je
množina
1. zviznuli smo
2. zviznuli ste
3. zviznuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zviznuo
2. bio si zviznuo
3. bio je zviznuo
množina
1. bili smo zviznuli
2. bili ste zviznuli
3. bili su zviznuli
 
imperativ
jednina
2. zvizni
množina
1. zviznimo
2. zviznite
 
glagolski prilog prošli
zviznuvši
 
glagolski pridjev aktivni
zviznuo, zviznula, zviznulo
zviznuli, zviznule, zviznula
 
glagolski pridjev pasivni
zviznut, zviznuta, zviznuto
zviznuti, zviznute, zviznuta
Definicija
razg. ekspr.
1. jako udariti tako da se čuje udarac; ošinuti
2. v. zazviždati