Hrvatski jezični portal

jednina
N	žaba
G	žabe
D	žabi
A	žabu
V	žabo
L	žabi
I	žabom
množina
N	žabe
G	žaba
D	žabama
A	žabe
V	žabe
L	žabama
I	žabama

Definicija

1.	zool. bezrepi vodozemac iz istoimene porodice (Ranidae), dugačkih zadnjih nogu i velika odskoka [žaba krastača; žaba kreketuša; zelena žaba]
2.	zool., v. grdobina²
3.	pom. žarg. drveni ili metalni kolut kroz koji se provlači konop za dizanje ili vuču tereta

Sintagma

∆ ljudi žabe pom. sport podvodni izviđači, ronioci opremljeni za posebne zadatke

Frazeologija

⃟ (zbrajati) babe i žabe (zbrajati, miješati) kruške i jabuke, usp. jabuka ⃟;
gutati žabe miriti se s čim neugodnim ob. u ophođenju s ljudima;
vidjela žaba (gdje se konji kuju pa i ona digla nogu) posl. (o onome koji slijepo slijedi tuđe postupke kojima nije dorastao ili koji su iznad njegovih mogućnosti)

Onomastika

♦ pr. (nadimačka i etnici): Žabárović (I Slavonija), Žàbčić (320, Ozalj, Moslavina, Zagorje, Zagreb i okolica), Žábec (Zagreb i okolica, Donja Stubica), Žȁbek (Zlatar Bistrica, Novska), Žȁbica (Korčula, Dubrovnik), Žábić (Garešnica, Daruvar), Žȁbjačan (Bjelovar, Prigorje), Žȁbkār (Kutina, Zagreb, Knin)
◊ hidronim. (ob. vrela, lokve, manji potoci): Žabadínovac (vrelo, Gospić), Žȁbica (vrelo, Dubrovnik), Žàbīk (potok kod Varaždina), Žȁbinica (potok, Zagreb), Žȁbjāk (lokva, Žirje, Split; zemljište, Gospić), Žȁbljāk (Vojnić, Žirje; Hercegovina), Žȁbnica (potok, Križevci), Žàbnjača (pustara, Donji Miholjac), Žȁbnjak (Križevci, Korčula, Gospić), Žávnica (potok, Čazma) te složena imena tipa: Žȁbjā lẉka (Križevci), Žȁbljāčkī kànāl (Crnac, Slavonija)
◊ top. (naselja): Žȁbica (Gospić, 250 stan.), Žȁbjāk (Bjelovar, 339 stan.), Žȁbljāk (Duga Resa, 105 stan.), Žȁbnica (Vrbovec, 189 stan.), Žȁbnīk (Varaždin, 146 stan.; Čakovec, 368 stan.), Žȁbnō (Sisak, 455 stan.), Žȁbnjača (Orahovica), Žȁbnjak (Vrbovec, 102 stan.)