zȑno
zȑno sr 〈G mn zȓnā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zrno |
| G | zrna |
| D | zrnu |
| A | zrno |
| V | zrno |
| L | zrnu |
| I | zrnom |
| množina | |
| N | zrna |
| G | zrna |
| D | zrnima |
| A | zrna |
| V | zrna |
| L | zrnima |
| I | zrnima |
Definicija
| 1. | sitan plod ili sjemenka (pšenice, papra, maka, grožđa itd.) |
| 2. | a. sitan predmet okrugla ili ovalna oblika, djelić tvari u građi (bisera, pijeska, soli) b. pren. trunka, mrvica [ni zrna ništa, nimalo] |
| 3. | metak, tane [puščano zrno] |
Sintagma
∆ integralno zrno, v. integralan Δ
Frazeologija
⃟ biti, praviti se manji od makova zrna biti vrlo ponizan, biti neznatan;
dva zrna (čega) mala neodređeno shvaćena količina čega [dva zrna soli];
imati dva zrna soli (u glavi) biti bistar, biti pametan i razuman, biti na uobičajen i poželjan način mudar;
kao zrno graška usporedba za veličinu;
kraljevna na zrnu graška 1. lik iz istoimene bajke H. Ch. Andersena 2. razmažena osoba, ona kojoj sve smeta
dva zrna (čega) mala neodređeno shvaćena količina čega [dva zrna soli];
imati dva zrna soli (u glavi) biti bistar, biti pametan i razuman, biti na uobičajen i poželjan način mudar;
kao zrno graška usporedba za veličinu;
kraljevna na zrnu graška 1. lik iz istoimene bajke H. Ch. Andersena 2. razmažena osoba, ona kojoj sve smeta
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i etnici): Zŕna (290, Međimurje, Samobor), Zŕnčević (Šibenik, Zaprešić), Zȓnčić (100, Sinj, Split, Turopolje, Kutina), Zẕnec (Zagreb), Zẕnetić (Zagreb, Ivanić Grad), Zȑnić (660, Ogulin, Lika, Primorje, Zagreb), Zȑno (250, Slavonija, Zagreb, Split, Turopolje)
◊ top. (naselja): Zȑnići (Ogulin, 80 stan.)
◊ top. (naselja): Zȑnići (Ogulin, 80 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *zьrno (stsl. zrьno, rus. zernó, polj. ziarno), lit. žirnis: grašak ← ie. g'rHnom: zrno (lat. granum, got. kaurn)
