zrȃk
zrȃk m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zrak |
| G | zraka |
| D | zraku |
| A | zrak |
| V | zrače |
| L | zraku |
| I | zrakom |
| množina | |
| N | zraci |
| G | zraka |
| D | zracima |
| A | zrake |
| V | zraci |
| L | zracima |
| I | zracima |
Definicija
| 1. | meteor. smjesa plinova od koje se sastoji plinovit omotač Zemlje (otprilike 78% dušika, 21% kisika i dr.) |
| 2. | meton. a. slobodan, otvoren prostor [idemo na zrak]; priroda b. slobodan prostor iznad tla [odletjeti u zrak] |
| 3. | v. zraka (1) |
Frazeologija
⃟ baciti u zrak 1. dosl., v. zrak (2b) 2. raznijeti eksplozijom;
doći do zraka 1. dosl. izaći na potreban čisti zrak, moći disati nakon prekida ili na razne načine izazvanih poteškoća 2. pren. osloboditi se teškoća, oporaviti se u poslovanju, u rješavanju oskudice itd. [nisam imao novaca, ali sam došao napokon do zraka = uhvatiti zraka];
graditi kule u zraku zanositi se neostvarivim planovima;
imati zraka 1. moći dobro disati, biti izložen dobrom zraku, imati dovoljno kisika, biti zračan [soba ima zraka] 2. ne nalijegati dobro na neku podlogu ili na ono sa čime bi se moralo zalijepiti, propuštati zrak, ostavljati slobodan prostor između dvije površine koje dijeli reška i sl., imati potreban razmak (o površinama, opekama, blokovima u građevinarstvu i sl.);
visjeti u zraku moći se dogoditi svaki čas, predstojati (za nešto značajno što se očekuje);
zrak je čist/nije čist razg. (u raznim situacijama) u zn. ocjene da okolnosti dopuštaju/ne dopuštaju izvršenje radnje [doći ću kad zrak bude čist (kad ne bude prisutna neželjena osoba)];
živjeti od zraka nemati dovoljno prihoda
doći do zraka 1. dosl. izaći na potreban čisti zrak, moći disati nakon prekida ili na razne načine izazvanih poteškoća 2. pren. osloboditi se teškoća, oporaviti se u poslovanju, u rješavanju oskudice itd. [nisam imao novaca, ali sam došao napokon do zraka = uhvatiti zraka];
graditi kule u zraku zanositi se neostvarivim planovima;
imati zraka 1. moći dobro disati, biti izložen dobrom zraku, imati dovoljno kisika, biti zračan [soba ima zraka] 2. ne nalijegati dobro na neku podlogu ili na ono sa čime bi se moralo zalijepiti, propuštati zrak, ostavljati slobodan prostor između dvije površine koje dijeli reška i sl., imati potreban razmak (o površinama, opekama, blokovima u građevinarstvu i sl.);
visjeti u zraku moći se dogoditi svaki čas, predstojati (za nešto značajno što se očekuje);
zrak je čist/nije čist razg. (u raznim situacijama) u zn. ocjene da okolnosti dopuštaju/ne dopuštaju izvršenje radnje [doći ću kad zrak bude čist (kad ne bude prisutna neželjena osoba)];
živjeti od zraka nemati dovoljno prihoda
Etimologija
✧ prasl. *zorkъ (stsl. zrakъ: lik, rus. zórok: pogled, polj. wzrok: pogled) ≃ v. zreti
