Hrvatski jezični portal

zráčēnje

zráčēnje sr

Izvedeni oblici
jednina
N zračenje
G zračenja
D zračenju
A zračenje
V zračenje
L zračenju
I zračenjem
množina
N zračenja
G zračenja
D zračenjima
A zračenja
V zračenja
L zračenjima
I zračenjima
Definicija
1. gl. im.〉, v. zračiti
2. emitiranje i prenošenje energije elektromagnetnim valovima ili česticama [jako/slabo zračenje; čestično (korpuskularno) zračenje; fotonsko (elektromagnetno) zračenje]
Sintagma
difuzno Sunčevo zračenje Sunčeva energija raspršena u atmosferi na molekulama plinova te na čvrstim i tekućim česticama pa dolazi iz svih smjerova;
ekstraterestričko zračenje Sunčevo zračenje koje dolazi na gornju granicu atmosfere;
globalno zračenje direktna i raspršena dozračena energija od Sunca i ostalih izvora koja dolazi na vodoravnu površinu iz svih smjerova;
infracrveno zračenje dugovalno zračenje, toplinsko zračenje valnih dužina od 0,76 do 0,80 μm;
ultraljubičasto zračenje elektromagnetno zračenje kratkih valnih duljina od 0,004 do 0,4 μm koje ima jako aktinično i biološko djelovanje; dijeli se na blisko ili A (0,315—0,4 μm), srednje ili B (0,28—0,315 μm) i daleko ili C (valne dužine manje od 0,28 μm);
vidljivo zračenje elektromagnetno zračenje valnih dužina od 0,4 do 0,7 μm koje ljudsko oko vidi kao svjetlost;
Zemljino zračenje zračenje površine Zemlje u infracrvenom dijelu spektra, katkada može uključiti atmosfersko zračenje