zvȁti
zvȁti nesvrš. 〈prez. zòvēm, imp. zòvi, pril. sad. zòvūći, prid. rad. zvȁo, prid. trp. zvȃn, gl. im. zvȃnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zvati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zovem |
2. | zoveš |
3. | zove |
množina | |
1. | zovemo |
2. | zovete |
3. | zovu |
futur | |
jednina | |
1. | zvat ću |
2. | zvat ćeš |
3. | zvat će |
množina | |
1. | zvat ćemo |
2. | zvat ćete |
3. | zvat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zvah |
2. | zvaše |
3. | zvaše |
množina | |
1. | zvasmo |
2. | zvaste |
3. | zvahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zvao sam |
2. | zvao si |
3. | zvao je |
množina | |
1. | zvali smo |
2. | zvali ste |
3. | zvali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zvao |
2. | bio si zvao |
3. | bio je zvao |
množina | |
1. | bili smo zvali |
2. | bili ste zvali |
3. | bili su zvali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zovi |
množina | |
1. | zovimo |
2. | zovite |
glagolski prilog sadašnji | |
zovući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zvao, zvala, zvalo | |
zvali, zvale, zvala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zvan, zvana, zvano | |
zvani, zvane, zvana |
1. | (koga) obraćati se komu imenom ili drugačije s namjerom da dođe ili da bi mu se na što skrenula pozornost; dozivati |
2. | (koga, što, se) imenovati, nazivati, oslovljavati |