zújati
zújati () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zujati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zujim |
2. | zujiš |
3. | zuji |
množina | |
1. | zujimo |
2. | zujite |
3. | zuje |
futur | |
jednina | |
1. | zujat ću |
2. | zujat ćeš |
3. | zujat će |
množina | |
1. | zujat ćemo |
2. | zujat ćete |
3. | zujat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zujah |
2. | zujaše |
3. | zujaše |
množina | |
1. | zujasmo |
2. | zujaste |
3. | zujahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zujao sam |
2. | zujao si |
3. | zujao je |
množina | |
1. | zujali smo |
2. | zujali ste |
3. | zujali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zujao |
2. | bio si zujao |
3. | bio je zujao |
množina | |
1. | bili smo zujali |
2. | bili ste zujali |
3. | bili su zujali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zuji |
množina | |
1. | zujimo |
2. | zujite |
glagolski prilog sadašnji | |
zujeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
zujao, zujala, zujalo | |
zujali, zujale, zujala |