agravírati
agravírati () dv. 〈prez. agràvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉,
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
agravirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | agraviram |
2. | agraviraš |
3. | agravira |
množina | |
1. | agraviramo |
2. | agravirate |
3. | agraviraju |
futur | |
jednina | |
1. | agravirat ću |
2. | agravirat ćeš |
3. | agravirat će |
množina | |
1. | agravirat ćemo |
2. | agravirat ćete |
3. | agravirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | agravirah |
2. | agraviraše |
3. | agraviraše |
množina | |
1. | agravirasmo |
2. | agraviraste |
3. | agravirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | agravirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | agravirao sam |
2. | agravirao si |
3. | agravirao je |
množina | |
1. | agravirali smo |
2. | agravirali ste |
3. | agravirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam agravirao |
2. | bio si agravirao |
3. | bio je agravirao |
množina | |
1. | bili smo agravirali |
2. | bili ste agravirali |
3. | bili su agravirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | agraviraj |
množina | |
1. | agravirajmo |
2. | agravirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
agravirajući | |
glagolski prilog prošli | |
agraviravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
agravirao, agravirala, agraviralo | |
agravirali, agravirale, agravirala |