zlòstavljati
zlòstavljati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zlostavljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zlostavljam |
| 2. | zlostavljaš |
| 3. | zlostavlja |
| množina | |
| 1. | zlostavljamo |
| 2. | zlostavljate |
| 3. | zlostavljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zlostavljat ću |
| 2. | zlostavljat ćeš |
| 3. | zlostavljat će |
| množina | |
| 1. | zlostavljat ćemo |
| 2. | zlostavljat ćete |
| 3. | zlostavljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zlostavljah |
| 2. | zlostavljaše |
| 3. | zlostavljaše |
| množina | |
| 1. | zlostavljasmo |
| 2. | zlostavljaste |
| 3. | zlostavljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zlostavljao sam |
| 2. | zlostavljao si |
| 3. | zlostavljao je |
| množina | |
| 1. | zlostavljali smo |
| 2. | zlostavljali ste |
| 3. | zlostavljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zlostavljao |
| 2. | bio si zlostavljao |
| 3. | bio je zlostavljao |
| množina | |
| 1. | bili smo zlostavljali |
| 2. | bili ste zlostavljali |
| 3. | bili su zlostavljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zlostavljaj |
| množina | |
| 1. | zlostavljajmo |
| 2. | zlostavljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zlostavljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zlostavljao, zlostavljala, zlostavljalo | |
| zlostavljali, zlostavljale, zlostavljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zlostavljan, zlostavljana, zlostavljano | |
| zlostavljani, zlostavljane, zlostavljana | |
Definicija
postupati s kim nanoseći zlo; maltretirati
